Nekada davno … u Nizozemskoj 1998. godine, u prisustvu više od 1.300 ljudi u Vredenburgu, Utrecht, 50 alumnija i studenata, starosti od 20 do oko 70 godina, odabrano je na pozornicu od strane Fondacije UAF za studente izbjeglice iz cijelog svijeta kako bi simbolizirali svoju 50. godišnjicu. Prezentaciju je moderirao i vodio Martin Simek. Intervjuisano je nekoliko studenata, a kao posljednje pitanje večeri, Martin Simek je postavio publici: “Šta biste još željeli?”, publika je odgovorila… harmoniku. Ko svira harmoniku? Svih 50 alumnija i studenata donijelo je nešto svoje te večeri. Predmet koji simbolizira šta ih vodi kroz život. Martin Simek je zatim rekao “nista ne govori i zasviraj”, a Nihad Hrustanbegović je odsvirao “Ausencia”, kompoziciju Cesarije Évore. Prisutan je bio i direktor Kees Bleichrodt iz Fondacije za studente izbjeglice UAF, koji je preminuo 2012. godine. Kasnije, nakon ceremonije, studenti su imali čast razgovarati s Njenim Veličanstvom Kraljicom Beatrix. Bolji video i audio materijal sigurno se može pronaći negdje u TV arhivi, ali ponekad je savršenstvo manje važno od energije i suštine života.
Nihad Hrustanbegovic – Martin Simek – Stichting voor Vluchteling-Studenten UAF – 50-jarig jubileum
